%@LANGUAGE="JAVASCRIPT" CODEPAGE="1252"%>
Mind clearing - SAVREMEN METOD LIÈNOG RAZVOJA
Avantura nikog ne ostavlja ravnodu¹nim. Ima onih koji nikad ne idu u avanturu, jer se pla¹e nepoznatih prostora, dogaðaja i biæa, ali se dive avanturistima. Ima i onih koji ma¹taju o avanturama ili svesno idu u njih. Putovanje u daleke zemlje i predele je èest naèin odlaska u avanture. Mnogi ljudi ¾ele da ispune èe¾nju za promenom i zadovolje svoju iskonsku radoznalost. Jedina konstatnta u Univerzumu ili Multiverzumu je promena . Kada ljudi èeznu za promenom to u sr¾i njihovog biæa pulsira zov prirode da se uskladimo sa njom. U ¾ivotu putujemo uvek u dva smera: unutra i spolja.
Kada idemo u strane zemlje i nove predele to je spolja¹nje putovanje. A kada ulazimo u svet ma¹te, oseæanja i ideja to se zove unutra¹nje putovanje. ®ivot je, dakle putovanje.Tolika je èovekova èe¾nja za promenom i putovanjem da je izmislio raznovrsna vozila za br¾e dostizanje ciljeva svojih ¾elja. Ako ¾elite da idete na put oko sveta pe¹ke, mo¾da æete ostvariti svoj naum, ali uz velika naprezanja i ¾rtve.Lak¹e je to uraditi sa autom, brodom ili nekim drugim prevoznim sredstvom. Isto tako, ako krenete na unutra¹nje putovanje sa nekom vrstom " vozila" pre æete videti i upoznati prostor svoje du¹e, nego ako to èinite "pe¹ke", iduæi od iskustva do iskustva i od dogaðaja do dogaðaja.
Putovanje u svet du¹e, èesto lièi na putovanje iz prièe Tamni vilajet. Putnici u toj prièi su bili u nedoumici da li da poslu¹aju tajanstveni glas koji im je govorio da æe se kajati i ako uzmu i ako ne uzmu vrednosti Tamnog vilajeta. Zaista su se kajali, svi od reda. Oni koji su uzeli malo, ¹to nisu uzeli mnogo vi¹e, i oni koji nisu uzeli ni¹ta ¹to nisu uzeli makar malo.Kajanje je nastupilo kao posledica tame, odnosno mraka kroz koji su putovali. Dakle, biti u mraku je strate¹ka gre¹ka u ¾ivotu. Ko nema svetiljku u svojim rukama, ¾ivot je za njega Tamni vilajet.
Putovanje u svet du¹e
Èarls Berner , amerièki psihoterapeut je krenuo na unutra¹nje putovanje sa svetiljkom u ruci.Nekada je radio kao in¾enjer u fabrici za proizvodnju raketa, dok nije shvatio da na takav naèin svoj ¾ivot posveæuje poveæanju patnje u svetu. Nakon 25 godina rada i istra¾ivanja u psihoterapiji uoblièio je nov metod liènog razvoja i psihoterapije sa kojim je pomagao ljudima u prevazila¾enju patnje.Nazvao ga je Mind clearing , ¹to znaèi oèistiti um od optereæenja pro¹lih iskustava. On sebe naziva, bez suvi¹ne i la¾ne skromnosti majstorom komuniciranja, i uspevao je da pomogne kod 90% ljudi sa problemima. Poznato je da savremena psihoterapija ima uspeha tek oko 23% ljudi sa problemima. Da bi pronikao u tajnu pomaganja ljudima, uèio je od svih onih koji ne¹to znaju o ljudskoj prirodi, od pionira psihologije, savremenih psihoterapeuta, preko katolièkih i pravoslavnih teologa do budistièkih sve¹tenika i zen majstora.
Osnovni postulat od koga Kliring polazi je da ljudi mogu napredovati u svom ¾ivotu samo ako se povezuju sa drugim ljudima.To va¾i za sve oblasti ¾ivota, igre, sporta, ekonomije, politike ili za bilo koju drugu delatnost.Taj princip izvire iz strukture Univerzuma u kome je sve sa svime povezano i gde je odeljenost te¹ka zabluda ili iluzija. U Bibliji, u jevanðelju po Mateju , odeljak 18.pasus 19. i 20., Isus je rekao : "Ako se dva od vas slo¾e na Zemlji da se za ¹to mole, daæe im Otac moj koji je na nebesima.Jer gde su dva ili tri koji su sabrani u ime moje, tu sam ja meðu njima."Mi na¹im svakodnevnim iskustvom mo¾emo potvrditi da je to tako. Sami, gomilamo nezadovoljstvo, stagniramo ili tapkamo na jednom mestu. Èim se udru¾imo sa ljudima u na¹em ¾ivotu krene sve na bolje. Dakle, nauèna formula koja obja¹njava princip pomaganja ljudima u prevazila¾enju njihovih problema je formula sabiranja razumevanja .Razumevanje je su¹tina èoveka i su¹tina psihoterapije. Ako njega nema, nema napredovanja.Razumevanje podrazumeva najmanje dve osobe u interakciji. Ako u komunikaciji, jedna osoba ima 5 jedinica razmevanja nekog problema, a druga osoba ima 8 jedinica razumevanja, u èinu uspostavljanja razumevanja, istovremeno dolazi do porasta razumevanja kod obe osobe, tako da ono iznosi, u na¹em primeru 13 jedinica razmevanja. U pravoj,po¹tenoj komunikaciji svi postajemo pametniji i to jednako pametni za neki problem koji se razmatra.
Ljudi prestaju da se razvijaju ka idealu zrelog biæa,onda kada izgube razmevanje sebe, ljudi i meðusobnog odnosa.Gubitak razumevanja je poèetak patnje. Patnja je op¹te ime za sve ono ¹to izbegavamo u ¾ivotu, a ¹to nas prati kao senka: strah, briga, nemiri, ozlojeðenost, bol, oèaj, nedoumice,mr¾nja, bes, konflikti, svaðe, bolesti, siroma¹tvo, besmisao itd.Ophrvani time, ve¾emo pa¾nju za uzroke na¹ih nemira, u stvari, ve¾emo pa¾nju za pro¹lost i tako propu¹tamo sada¹njost, bez nade na buduænost. Na taj naèin, èovek sa problemima je zamrznuta pro¹lost, u kojoj vi¹e nema ¾ivota. Volja donekle uspeva da pokrene du¹u na participaciju ¾ivotu, ali to nije punoæa ¾ivljenja.Muèeni pro¹lim iskustvima, postajemo bezvoljni, usamljeni, sa sve manje ljubavi za sebe i za druge.Postajemo nekreativni na umetnièkoj pozornici ¾ivota.Lajbnic je govorio da su ljudske du¹e monade, zaokru¾ene i zatvorene celine u koje ni¹ta ne mo¾e uæu niti izaæi.Tako je najèe¹æe u ¾ivotu, mada tako ne mora i ne treba da bude. Ljudi ¾ive zajedno, razgovaraju i stvaraju, ali najèe¹æe nisu u iskrenoj komunikaciji i po¹tenoj razmeni. Vire kroz rupice svojih monada i tek ponekad razmene po neku iskru razmevanja, pa¾nje i ljubavi. Mnogi èesto ka¾u: ne mo¾e se sa ljudima, ali i ne mo¾e se bez ljudi. Taj paradoks boli ljude. Da bi smo pobolj¹ali odnos sa drugima moramo popraviti komunikaciju sa njima.
Predeli du¹e
Prvi cilj Kliringa je da popravi komunikaciju èoveka sa njegovom rodbinom, prijateljima, saradnicima , susedima i strancima. Po¹to je prostor prekinute ili blokirane komunikacije èoveka sa èovekom, prostor uma , specifiènim tehnikama se popravlja ta komunikacija u umu. To se èini dovoðenjem pro¹losti u sada¹njost uma i njihovim povezivanjem sa sve¹æu, a to povezivanje se zove razumevanje. Meðutim, ima ljudi koji samo izgledaju da su u komunikaciji sa sagovornikom, ali su na veoma velikoj distanci, bez istinskog kontakta sa drugom individuom. Fenomen kontakta du¹e sa du¹om je magièan fenomen. Kada postoji takav kontakt sve plemenito u ljudima se razvija i cveta, a kada njega nema imamo nesporazume i konflikte. Obièno se ljudi svakodnevno nalaze u nekoj vrsti aktuelnih problema koji im ne dozvoljavaju da budu u istinskom i potpunom kontaktu sa drugim ljudskim biæem.Zato se sa klijentima najpre radi na razre¹enju aktuelnih problema kako bi oni bili u stanju da napreduju u svom razumevanju.Pored aktuelnih , druga vrsta koja blokira ljude u razvoju su njihovi hronièni problemi .U kliringu postoje prepoznatljive etape razre¹avanja problema kroz koje se prolazi pre ili kasnije zavisno od te¾ine problema. Generalno posmatrano hroniène probleme imaju osobe koje imaju nedosti¾ne ciljeve, ciljeve koji izlaze iz sfere realnosti, a od kojih èovek ne odustaje. Hronièni problemi se takoðe formiraju kada osoba primenjuje pogre¹ne postupke da bi dostigla neke ciljeve. Kliring metodologijom problemi se prevazilaze komuniciranjem svojih problema nekome ko èoveka razume i ko mu poma¾e da osvetli svoje probleme. Neki problemi se prevazilaze poveravanjem i ispovedanjem jer su posledica akumuliranog oseæanja krivice.Posebna su vrsta problema koji proizilaze iz nedostatka svesti o nedosti¾nosti nekih ciljeva ili iz nedostatka svesti o izboru pogre¹nih postupaka kako treba ostvariti neke ciljeve.Precizno definisanom procedurom èovek se dovodi u stanje svesti ¹ta blokira ostvarenje njegovih ciljeva.
Mnogi ljudi do¾ive tokom ¾ivota traume koje dugoroèno osiroma¹uju njihove stvaralaèke potencijale. Traume imaju takvo svojstvo da ve¾u ogromnu kolièinu ¾ivotne energije za traumatski do¾ivljaj, zbog èega èovek ima smanjenu radnu efikasnost i umanjenu radost ¾ivljenja. Ljudi obièno nisu svesni koliki poguban znaèaj i uticaj traume imaju u njihovom ¾ivotu.U Kliringu postoji vrlo efikasna tehnika èi¹æenja pro¹lih traumatskih do¾ivljaja i oseæanja. Èovek koji hoæe da raste u duhovnoj sferi, mora najpre da oslobodi kreativni potencijal svoje svesti od traumatskih uspomena, pa tek onda da nastavi svoje unutra¹nje putovanje ka istinskoj slobodi ¾ivljenja.
Rano hri¹æanstvo, inspirisano sve¾inom Isusovog uèenja, vrlo efikasno je primenjivalo ispovedanje kao oblik pomaganja ljudima da se oslobode oseæaja krivice za ne¹to ¹to su uradili ili nisu uradili, a trebali su. Tada je ispovedanje imalo velike uèinke u negovanju mentalnog zdravlja ljudi zahvaljujuæi primeni isusove vrline bezuslovnog pra¹tanja u kojoj nema ni senke kritike, prekora, pretnje ili kazne za dela koja su ispovedali nekom sve¹teniku. Kasnije se izvitoperila ideja ispovedanja do bizarnosti otkupa greha. Ljudi su ponovo poèeli da kriju svoja lo¹a dela i od sebe i od drugih ljudi. Akumulirani oseæaj krivice je jedan od najdestruktivnijih uzroènika pojave raznih bolesti, ali i nezgoda i nesreæa u ¾ivotu. Mnogi ljudi imaju nezgode ili nesreæe u ¾ivotu, poput saobraæajnih nezgoda, gubitaka materijalnih vrednosti povreðivanja i razboljevanja.Generalno posmatrano takva vrsta problema proistièe iz nakupljenog nesvesnog oseæanja krivice.Kliring je razvio metodu ispovedanja kao naèin razre¹avanja oseæaja krivice ili gri¾e sasvesti. Zbog toga je ova tehnologija rada sa ljudima efikasna za prevazila¾enje sklonosti ka razbolevanju i upadanju u nezgode,gubitke i nesreæe.
Èi¹æenje zabluda
Ovaj metod liènog razvoja i psihoterapije je specifièan u odnosu na druge poznate ¹kole psihoterapije po jedinstvenoj proceduru uklanjanja ili èi¹æenja mentalnih blokada koje ometaju individuu da ostvaruje dobre odnose sa svetom.Najveæi broj ljudi ¾ivi sa nekim svojim fiksiranim ubeðenjima ¹ta je ¾ivot, ¹ta su drugi ljudi i ¹ta je individua i kako treba ureðivati njihove meðusobne odnose. Drugim reèima, veæina ljudi ¾ivi sa zabludama u formi mentalnih ¹ablona kako treba ¾iveti, a kada ih ¾ivot osujeti u ostvarivanju njihovih ciljeva i ¾elja, oni ne progla¹avaju sebe odgovornim za neefikasnu participaciju ¾ivotu. Njima je sve drugo i svi drugi krivi za proma¹en ¾ivot, izgubljene nade, ugasle ¾elje i razoèaranost u ¾ivot. To je najopasniji nivo ¾ivljenja, jer se ljudi udru¾uju u timove, udru¾enja i partije kako bi zajednièkim snagama ubedili sebe i ostale da je svet identièan njihovoj mentalnoj slici i prilici. Na taj naèin se stvara la¾na uteha i la¾na nada koja stvara praznoverje,sujeverje i slike supermena koji æe umesto njih popraviti njihov ¾ivot.Kliring metod, èi¹æenjem fiksiranih stavova iz uma dovodi èoveka do svesti da je samo on odgovoran za ¾ivotnu poziciju u kojoj se nalazi i da od njegove,bogom dane slobode izbora zavisi kakav ¾ivot hoæe da ¾ivi.
Iz prethodnog teksta mogli ste zapaziti da je osnovni cilj kliringa oèistiti um od mentalnih utisaka iz pro¹losti koji optereæuju èoveka.Èarls Berner, tvrdi da do kraja izvedenim sistematskim radom na èi¹æenju uma koliènik inteligencije proseènog èoveka poraste na 140 jedinica inteligencije, ¹to u klasifikaciji inteligencije predstavlja visoko iznadproseènu inteligenciju.Jedan mudrac je rekao, za na¹e svakodnevno uho parajuæu misao, da je um bolest od koje boluje ljudsko biæe, a da to i ne zna. Mi smo toliko poistoveæeni sa umom da zaboravljamo da je um samo jedno od na¹ih èula kojim mi kontaktiramo ¾ivot. Èovek nije um. Èovek je jo¹ ne¹to iza uma. ©ta je èovek, ako nije um?Na to pitanje nikad neæete naæi odgovor, dok ne oèistite svoj um od naslaga bolne pro¹losti. Mo¾emo krenuti na put oko sveta pe¹ke, ali velika je verovatnoæa da æemo na tom putu zalutati ili nastradati.Bolje je iæi nekim dobrim prevoznim sredstvom. Kada je u pitanju putovanje u svet du¹e, iæi pe¹ke predstavlja takoðe neizvesno putovanje. Kliring je dobro prevozno sredstvo za putovanje u tamne vilajete du¹e.
KO NE PRO®IVI PRO©LOST
OSUÐEN JE DA JE PONAVLJA
Da li znate kako ¹koljka stvara biser? Kada se otvori, u svojoj gladi za darovima mora, u njen ne¾ni organizam uleti neko strano telo i povredi je. Da bi se za¹titila od bola i infekcije ¹koljka poène da luèi za¹titne supstance koje obavijaju strano telo. Na taj naèin ona ga izoluje od okolnog tkiva. Sa vremenom taj proces dovodi do formiranja bisera. Za ¹koljku biser je za¹tita od bola, a nikako sluèajan proizvod njenog tela. Medicinska nauka je odavno otkrila da svi ¾ivi organizmi proizvode neke supstance koje imaju funkciju za¹tite tela od povreðivanja kao ¹to to rade ¹koljke.I èovek prozvodi takve supstance, endorfine iz istih razloga. Njihova snaga mo¾e biti vi¹estruko jaèa od poznatih narkotika,opijuma, morfijuma i drugih droga.Svaki èovek u svom telu proizvodi prirodne narkotike kojim se èuva od destrukcije, jer nema èoveka koji nije nekad bio povreðivan bilo fizièki ili emocionalno.Iako je povreda nastala u pro¹losti, rana i dalje postoji u strukturi organizma. Samo je izolovana od okolnog tkiva.©ta to znaèi za sudbinu tela? Telo mora neprestano da prozvodi za¹titne supstance kako bi dr¾alo bol pod kontrolom. A to znaèi stalno tro¹enje velike kolièine energije za obuzdavanje bola. Zato nemamo dovoljno energije za stvaralaèki rad i ¾ivot.
Èuli ste za onu tvrdnju da veæina ljudi koristi samo jednu desetinu svojih potencijala za svestan i kreativan rad, a da su ostali na¹i resursi uspavani. To je samo delimièno taèno. Mi najveæi deo svoje energije koristimo za obuzdavanje bola i svih povreðivanja koje do¾ivljavamo tokom svoga ¾ivota. Zato nemamo dovoljno energije za uspeh u ¾ivotu, za ljubav, dobar biznis ili mirno zadovoljno ¾ivljenje.Na¹a pa¾nja ili koncentracija na ono èime se bavimo je samo delimièna, jer je podeljena na dogaðanja i promene koje ¾ivot nosi iz trenutka u trenutak i iskljuèivanje bola iz pro¹losti.®ivot , to je najèe¹æe idenje od bola do bola sa povremenim pauzama kada nas ni¹ta ne boli. A ¹ta nas sve ne boli! Ti¹ti nas uspomena, izneverena oèekivanja, gruba reè nekog ko nam je drag. Boli nas lièni neuspeh, samoæa, nepravda, èak nas i istina mo¾e raniti. Sve to mo¾e da se ka¾e u jednoj reèenici: svako forsiranje ¾elja ili opiranje onom ¹to jeste stvara bol. Gautam Sidarta je davno pronikao u istinu: Uzrok moga bola su moje ¾elje. Èovek jeste ne¹to vi¹e od onog kakav se manifestuje, ali jeste i biæe ¾elja. Nebi se ni rodili da nismo satkani skoro sasvim od ¾elja.Ne zaboravite, izbegavanje je takoðe ¾elja. Mi ¾elimo da nam se ne¹to ne desi.Sve je dakle ¾elja, a ¾elja na svojoj poleðini ima bol.
Pro¹lost ne umire
Da bi nam bilo lak¹e mi potisnemo bol u dubine svoga biæa i nastavljamo dalje, ranjeni ali sa nadom.Èovek je biæe satkano od pro¹losti, sada¹njosti i buduænosti. Pro¹lost to je mozaik na¹ih forsiranja ili opiranja ¾ivotu. Buduænost to su kovitlaci na¹ih ¾elja. Sada¹njost je ono ¹to jeste, iz trenutka u trenutak. Kada se èovek u sada¹njosti u¾ivi u neku scenu iz pro¹losti koja je proizvela ranu i bol njegovi mo¾dani talasi imaju iste karakteristike kao kada se zbio traumatski dogaðaj.Na grafièkom zapisu imaju istu amplitudu i frekvenciju koje nam govore da um pro¾ivljava ista oseæanja kakva su bila u prvobitnoj sceni. To znaèi da pro¹lost nije umrla.Takva pro¹lost remeti harmoniju sada¹njosti. Èesto se ne seæamo pro¹lih ,traumatiènih do¾ivljaja, ali to ne znaèi da oni ne ¾ive u nama. To su aveti pro¹losti koje nam iscrpljuju snagu. Zbog njih ne mo¾emo da u¾ivamo u onom ¹to jeste, u sada¹njosti. Moje liène aveti pro¹losti remete objektivan do¾ivljaj sada¹njih dogaðanja. Ne dopada mi se neko o kome ni¹ta ne znam, samo zato ¹to ne¹to u njemu ili na njemu asocira na osobu iz pro¹losti koja me je povredila.Siroma¹an sam i ne znam koji su moji ¾ivotni ciljevi zato ¹to sam u pro¹losti stekao ubeðenje da sam inferiorno biæe koje nije sposobno da stvori veæe bogatstvo.Nepoverljiv sam prema ljudima, a pogotovo prema ¾enama, jer znam ¹ta mi je majka èinila u detinjstvu... Na svetu ¾ivi pet, ¹est milijardi ljudi. Zamislite koliko li je tek aveti pro¹losti.
Obièno i ne znamo ¹ta nas iscrpljuje i oduzima nam prirodnu vitalnost.To su rane pro¹losti koje zahtevaju stalnu sanaciju.Traume i traumice vam smanjuju kreativni potencijal, a da i ne znate za to. Vi ste, kao vojnik na veènoj stra¾i. Vi ste èuvari bolnih uspomena, ali u tome nema smisla.To je mehanièko odvijanje ¾ivota.
Psihoterapeut Artur D¾anov tvrdi da je jedina blagotvorna formula za ozdravljenje - preko bola do zadovoljstva . Napravite spisak svih va¹ih trauma i povreðivanja i videæete ¹ta vas spreèava da budete slobodni. Da bi ste opili vinom slobode morate pro¾iveti ponovo prvobitni bol. Ako je energetski potencijal zakljuèanog bola velik morate u vi¹e navrata, ponovo i ponovo pro¾ivljavati isti bol. ©ta znaèi pro¾iveti bol? To znaèi uæi u onaj isti prostor uma koji predstavlja zapis prvobitnog dogaðaja i do¾ivljaja i ponovo do¾iveti isti bol. Neurolog Penfild je sluèajno prilikom operacije mozga odraslog pacijenta instrumentom dodirnuo koru velikog mozga na mestu gde su pohranjene uspomene iz detinjstva. Na taj dodir ,pacijent je progovorio glasom malog deteta koje doziva majku. To znaèi da dete u nama nikad ne umire. Generalno govoreæi, na¹a iskustva nikad ne umiru. I na¹a bolna iskustva nikad ne umiru. Uæi u bol znaèi o¾iveti prvobitnu scenu koja je ranila telo, oseæanja ili um i ponovo do¾iveti isti bol.Kada se vi¹e puta uðe u prvobitni bol njegov energetski potencijal se razgradi. Ostane samo seæanje ali nema bola.
Vremeplov tehnika
Da bi smo otputovali u pro¹lost treba nam vremeplov.Takva vozila postoje, ali vi ne znate da upravljate njima. U psihoterapiji postoji tehnika èi¹æenja pro¹lih do¾ivljaja kojom se uspe¹no vraæate u pro¹lost da bi ste se oslobodili bola. Bazirana je na principu u¾ivljavanja u prvobitnu scenu i vi¹estrukog prola¾enja kroz dogaðaj dok ne doðe do razgradnje bola i sticanja uvida ¹ta nas je spreèavalo da budemo slobodni malo vi¹e.To je vremeplov tehnika zato ¹to njome iskljuèujemo sada¹njost i o¾ivljavamo pro¹lost. Pro¹lost u tom momentu postaje sada¹njost. Scena i dogaðaj koji je proizveo bol ne postoji u sada¹njosti, ali u sada¹njosti postoji zapis u umu koji mi nazivamo bol. Dok prièate nekome o dogaðaju koji vas je povredio bude vam lak¹e.Ne znate na koji naèin, ali oseæate da vam je lak¹e na du¹i.I to je dobro.Sve psihoterapije su zasnovane na tom principu razmene oseæanja i razumevanja. Da nije tako ne bi opstajale.Meðutim, kad proðe izvesno vreme vama je i dalje te¹ko pri evociranju uspomena, a um se uporno vraæa na nemilu scenu.Zbog toga i postoje aktuelni nemiri i slaba koncentracija na rad i dobre odnose sa okolinom.Znaèi stara, bolna uspomena i dalje potkopava va¹u kreativnost.Prièanje o njoj psihoterapeutu ili prijatelju donosi olak¹anje ali ne i trajno oslobaðanje od bola.
Razre¹enje bola se de¹ava tek onda kada o¾ivite seæanje na bol.©ta to znaèi? To znaèi uæi u seæanje i pro¾iveti sve detalje dogaðaja i do¾ivljaja koji su stvorili ozledu u organizmu. U tom procesu odvijanja starog do¾ivljaja dolazi do rastakanja i jenjavanja bola. Seæanje na traumu ostaje ali vi¹e nema bola. Dakle, samo izgleda da su isti procesi bol memorije i memorija bola .Bol memorije je utkan u strukturu biæa, a memorija bola je doticanje bola umom ili priseæanje. Na¹ zadatak je uæi u bol memorije. Zato se ka¾e da se do ekstaze dolazi kroz agoniju.Sve ostalo je ostajanje na stazi, dok èeznemo za ekstazom. Kad prièamo nekome o sebi ili drugima obièno prièamo o konfliktima.Svaki konflikt proizvodi bol. Ali veliki konflikti proizvode velike boli.Ispod na¹ih svakida¹njih nekonfliktnih seæanja, u umu, malo dublje le¾e emocionalne i fizièke traume, male, veæe i velike.One su kao nagazne mine koje na¹ hod èine neizvesnim i boja¾ljivim. Kao ¹to se èisti minsko polje od zaostalih nagaznih mina, tako mora i da se oèisti um od storniranih trauma da bi na¹ hod bio odluèan i efikasan.U èi¹æenju uma od bolnih uspomena va¾i princip, kao u ¹ahu,taknuto-maknuto.
To znaèi, kad se krene u èi¹æenje bola nema prekidanja.Kod velikog bola ponekad se mora proæi kroz pro¾ivljavanje sedam, osam puta, a u sluèajevima te¹kih povreðivanja kao pri incestu ili traumi raðanja to pre¾ivljavanje se odvija mesecima.Tek tada dolazi do istinskog oslobaðanja od bola.
®ivot sve dozvoljava, pa izmeðu ostalog i radost i patnju. Patnja ubrzava starost i propadanje, a ona je pohranjena u na¹em umu, tj. u pro¹losti. Ovo je najbolja definicija uma: um je pro¹lost. Najèe¹æe se nikad ne oslobaðamo uma i pro¹losti.Zato i starimo pre nego ¹to bi smo ¾eleli. Jer um je matrica iz koje nastaju sve materijalizacije.Zgrada koja je sagraðena prvo je bila u obliku ideja i nacrta u glavi arhitekte. U Budinoj "Damapadi" pi¹e: Um je preteèa svega. Jedan indijski filosof i mistik, ©ankara je govorio da ljudi stare i umiru samo zato ¹to gledaju druge da im se to dogaða.Um je matrica na¹e sudbine.Ono ¹to posejemo u njemu kad tad proklija i naraste, a bol obièno izraste u neku bolest.Um je imitacija postojanja.Kao ¹to u prirodi postoji seme biljaka i drugih ¾ivih biæa, tako i um ima svoje seme koje klija i raste.Ponekad na njegovo tlo padne seme koje nismo ¾eleli posejati. Kada nikne u otrovne biljke moramo ga isèupati. Bez pomoæi vremeplov tehnike èi¹æenja pro¹lih do¾ivljaja ne mo¾emo sagledati koliko je u na¹em ¾itu proklijalo kukolja.
P S I H O L O G S R E C K O L A Z I C |
|---|
![]() |